Moja velika osobna pogreška vezana uz ovu knjigu je što sam njezinu filmsku ekranizaciju gledala desetak puta i svaki me put očarala. Sukladno tome očekivala sam grandioznu romantičnu priču o rađanju i skrivanju ljubavi između gejše i uspješnog japanskog poslovnog čovjeka, no to se nažalost u romanu nije ostvarilo.
Film „Memoirs of a Geisha” je naravno romantiziran i usmjeren na tragičnost zabranjene ljubavi, a sam je roman više autobiografski zapis gejše Sayuri. Autor je u stvaranju ugođaja veoma lirski, ali u romantici poprilično suzdržan. Iako je roman ispripovijedan u prvom licu, pisanje je previše objektivno, pa čak i na mjestima hladno dokumentarno.
Nažalost, ostaje dojam da je roman pisao muškarac, i to muškarac zapadnjačke kulture. U prilog tome ide i Goldenovo obrazovanje – diplomirao je povijest umjetnosti specijaliziravši se za japansku kulturu i umjetnost. Arthur Golden je Sjećanja jedne gejše pisao šest godina, a prerađivao ga je čak tri puta mijenjajući perspektive pripovjedača da bi se u konačnici odlučio za Sayurinu perspektivu. Autor je napravio dobro istraživanje, no u izražavanju nedostaje mekoća ženskog glasa i pisma.
Od siromaštva do predmeta žudnje
Svoja sjećanja na djetinjstvo i odrastanje, ljubav i mukotrpan put do jedne od najuspješnijih gejši u gradu pripovijeda Chiyo, djevojčica iz siromašne obitelji iz sela Yoroido na obali Japanskoga mora. Otac je ostario ribar, a majka umire u stravičnim bolovima. Chiyo i njezina sestra Satsu dane provode u prljavštini i bijedi sve do trenutka kad ih tajanstveni gospodin Tanak prodaje kao sluškinje u četvrt Gion.
Sestre su po dolasku u grad rastavljene. Manje lijepa starija sestra postaje prostitutka, a Chiyo odvode u okiyu Nitta – kuću u kojoj žive gejše. Njezin je posao da čisti i služi kao pomoćnica Hatsumomo, prvoj gejši okiye, kao i svim ostalim gejšama te upraviteljicama kuće.
Sitnu djevojčicu sivih očiju nitko nije planirao pretvoriti u nešto više od obične sluškinje, no sudbinski susret s gejšom Mamehom odvodi Chiyo na put prema slavi, moći i bogatstvu. Trenutak koji je obilježio cijeli život mlade gejše bio je susret s predsjednikom u kojeg se devetogodišnja Chiyo zaljubljuje.
„Ja sam više od svega željela još jednom vidjeti glatku kožu njegova lica, njegovo široko čelo i očne kapke poput listića mramora iznad blagih očiju, ali između nas je postojao takav jaz, s obzirom na njegov i moj društveni položaj. Ipak sam naposljetku dopustila da mi oči na trenutak polete gore, ali sam odmah pocrvenjela i tako brzo skrenula pogled, a da on možda nije ni primijetio da sam susrela njegov pogled. Ali kako bih opisala ono što sam u tom kratkom trenutku vidjela? Gledao me kao što neki glazbenik gleda svoj instrument trenutak prije nego što će na njemu zasvirati, s razumijevanjem i potpunim poznavanjem. Osjećala sam kako mi može zaviriti u dušu, kao da sam dio njega. Kako bih voljela biti instrument na kojem će on svirati.”
Biti gejša
Predsjednikova ljubaznost i osjećaji koje je probudio, malu Chiyo potiču da prvi put u životu poželi postati gejšom kako bi jednog dana mogla biti uz predsjednika, slušati njegov glas i gledati njegove oči.
Sjećanja gejše Sayuri ne završavaju kao u filmu u trenutku sjedinjenja i očitovanja ljubavi nakon mnogih godina nesreće, rata, stradavanja i smrti. Sayuri pripovijeda i o onome što se dogodilo nakon što je predsjednik postao njezin danna te njihove sretne zajedničke dane do njegove smrti.
„Ne mogu ti reći što je to što nas vodi kroz život, ali što se mene tiče, ja sam bila usmjerena prema predsjedniku kao što kamen mora pasti na zemlju.”
Sukob prave gejše i autora
Arthur Golden u knjizi je zahvalio gejši koja je svoju životnu priču i iskustva podijelila s njim u intervjuima koji su obuhvaćali preko sto sati druženja, razgovora i prekapanja po sjećanjima. Ona je time prekršila tradicionalni zavjet šutnje te se izložila sramoti, pa čak i prijetnjama smrću.
Golden je obećao da će čuvati tajnu, priče i imena koja je čuo, no to je prekršio kad je 1997. godine objavio roman. Gejša prema čijoj je priči Golden napisao roman zapravo je Mineko Iwasaki, jedna od najboljih gejši šezdesetih godina 20. stoljeća koja se povukla u 29. godini na vrhuncu svoje slave.
Iwasaki zamjera Goldenu što je gejše u romanu prikazao kao površne žene u lovu na materijalno pretvorivši ih time u „fine prostitutke”, kako ih je često znao doživljavati zapadnjački svijet.
„Prava gejša nikad ne bi okaljala svoj ugled pristajanjem na jednonoćne aranžmane.”
No, Iwasaki u svojim memoarima „Gejša Giona” koje je napisala da bi ispravila Goldenove činjenice, opisuje gejše kao iznimno obrazovane žene, ali s druge strane i kao žene pod strogom kontrolom okiye. Iwasaki u svojim memoarima opisuje gejše kao umjetnice čiji je zadatak da čuvaju japansku tradicionalnu kulturu plesa, glazbe i sviranja.
„Gei u riječi gei-sha znači vještine, umijeća, tako da gejša zapravo znači ona koja zna umijeća ili umjetnica.”
Sukob Iwasaki i Goldena završio je dogovorom, a oba su romana postali svjetske književne uspješnice.
Gejše nisu prošlost
Sjećanja, tj. memoari u pravilu se temelje na osobnim pričama iz djetinjstva i odrastanja, no Golden je sam priznao da je roman samo potaknut stvarnim sjećanjima te da je cijela priča zapravo fikcija. U svakom slučaju, Sjećanja jedne gejše daje lijep uvid u život i odgoj gejši koje, ma koliko bile obrazovane i uspješne, nisu se primjerice mogle snaći u stvarnom životu – nisu znale kako nešto kupiti u dućanu ili kako nešto skuhati.
Roman je svakako podigao veliku prašinu, posebice kod umirovljenih, ali i današnjih gejša koje smatraju da bi ovu priču mnogi mogli doživjeti kao istinitu s obzirom na to da je ispričana u prvom licu te prema riječima autora utemeljena na stvarnim događajima.
Gejše postoje i danas te su simbol japanske tradicionalne kulture. Većina njih radi preko agencija u kojima ih se može unajmiti za raznovrsne događaje i proslave, i to najčešće za pripadnike višeg društvenog sloja.
Film bolji od romana
I za kraj, vrijedi li pročitati ovaj roman? Naravno!
Sayurina je priča veoma lijepa i zanimljiva, a saznat ćete i mnogo toga o japanskoj kulturi i životu gejša. Nije da sam razočarana knjigom, nisam zaista. Samo sam nekako očekivala više.
Filmskoj ekranizaciji ću u ovom slučaju dati prednost.
- izdavač: Znanje
- broj stranica: 472
- godina izdanja: 2022.
- prevoditeljica: Maja Zaninović