„Ovo nije check-lista s kojom se morate složiti. Ne morate se prepoznati u svakoj priči, a čak i ako se u nekoj ne prepoznate, ne morate uvijek dijeliti moje mišljenje – zapravo, ne morate nikad, ali sigurno ćemo se složiti barem oko nekih pitanja.”
Znaš šta bi ti trebala?
Znam, trebala bih puno stvari.
Trebala bih oprati suđe i obrisati prašinu. Trebala bih očistiti smočnicu jer su se pojavili moljci. Trebala bih pospremiti rublje koje je na balkonu već dva dana predugo. Trebala bih oprati kosu jer večeras idem na kavu. Trebala bih također i srediti nokte. Trebala bih otići u dućan jer sutra nemam namirnica za ručak…
Trebala bih piti više vode, jesti zdravije, vježbati svaki dan, meditirati, biti mentalno stabilna, biti savršena kći, sestra, prijateljica… uvijek biti nasmijana i nikad, ali baš nikad priznati da nisam dobro.
Andrea Andrasssy postavlja ovo pitanje na početku svoje knjige „Što žene čuju?” u kojoj piše da se „žene od muškaraca tijekom života naslušaju svakakvih gluposti (i svakakvih pametnih stvari, jasno), ali gluposti slušaju i od drugih žena – i od samih sebe.
Muško zna bolje
Mi žene tijekom odrastanja čujemo i doživimo zbilja sve i svašta. Ljudi misle da im sloboda mišljenja i govorenja dozvoljava da blebeću bez filtera i bez razmišljanja o utjecaju svojih riječi. A znate i same da riječi ponekad bole više od djela.
To je tvz. mainsplaining: pogrdni izraz koji opisuje muškarca koji na samouvjeren i često netočan način objašnjava nešto ženi, pretpostavljajući da ona zna manje o toj temi unatoč tome što je – žena. Temelji se na pretpostavci da je muško uvijek u pravu i da je nadmoćan u znanju. Podrazumijeva potroniziranje i arogantno omalovažavanje.
Iskrena i direktna
Mislila sam da mi se neće svidjeti, ali predrasude postoje s razlogom – da se sruše! Andrea Andrassy duhovita je, otvorena i piše (kao i u svojoj kolumni) o veoma aktualnim društvenim pitanjima: Zašto su žene žene i zašto se za to moraju opravdavati?
Andrassy piše o jako puno situacija u kojima sam se i sama (pro)našla, no bilo bi apsurdno ovdje ih navoditi sve. Najbolje je da pročitate knjigu i saznate kako se žensko treba svađati s majstorima i zašto juha iz vrećice nije juha.
3 odlične stvari
Tri stvari koje su me oduševile u knjizi „Što žene čuju”:
- Andrassy piše iskreno i bez zadrške da nam pokaže svoja razmišljanja i svoje životne primjere. A svi znamo da je danas pisanje (i život općenito) bez filtera i uljepšavanja veoma hrabro.
- Stil između književnog i publicističkog, kao neka vrsta pripovijedanja kroz izvještavanje. Andrassy se ne boji slenga i engleskog koji u ovoj knjizi funkcionira i „neće vam previše ić’ na živce”.
- Knjiga je podijeljena na poglavlja koja nisu međusobno povezana pa ih tako možete preskakati, a da se ne izgubi ideja knjige. S poglavlja „Samo trepni okicama” ili „Trebala bi se više smijat” možete skočiti na „Ženu na prvom spoju treba…” ili „A kad si širila noge, nije ti bilo teško”.
I za kraj…
I za kraj nekoliko rečenice iz divnog poglavlja „(Ne) budi nadrkana”.
„Žene su prekrasna, kompleksna bića koja su ponekad – tako je kako je – nezadovoljna i nadrkana. I ponekad im nešto ne paše jer različitim ljudima ne pašu različite stvari.
Ponekad smo nadrkane jer je ponedjeljak.
Ponekad smo nadrkane jer imamo manju plaću od kolege koji radi isti posao.
Ponekad smo nadrkane jer se nismo naspavale.
Ponekad smo nadrkane jer kasnimo negdje.
Ponekad jer imamo šiške i život nam je kaotičan.”
A ako vi još uvijek ne znate što sa ženama ne valja i zašto su/smo uvijek nadrkane, pročitajte si Andreinu knjigu. Vidjet ćete da za puno razloga pravog razloga uopće nema. I žene su samo ljudi.
- izdavač: Novella knjige
- broj stranica: 440
- godina izdanja: 2026.