Kad su se za Fredovom u Sluškinjinoj priči zatvorila vrata kombija, znala sam da mora biti još nešto, da tu ne može biti kraj priče. Inače ne volim nastavke jer imam dojam da ih neminovno uspoređujemo i proglašavamo lošijima ili boljima od prethodnih. No, to ovdje nije slučaj.

Priču o gileadskom režimu Margaret Atwood predstavila nam je in medias res pa smo kao čitatelji sve uzeli kao već uređeno: i Sluškinje i Supruge, i Zapovjednike i Oko, i Marthe i Tetke i Mayday.

Ostala su pitanja o početcima i razlozima, nedostajala su gledišta druge strane režima. Zato i treba čitati Svjedočanstva – svojevrsni nastavak, ali i (za mene) prijeko potrebno proširenje ideje o Gileadu.

Ovaj roman savršeno zaokružuje priču o Fredovoj i njezinoj prošlosti (i budućnosti), ali i o propasti Republike Gilead. 

Kako je pao Gilead?

U zahvali na kraju romana Atwood je napisala:

Kako je sve počelo?

U Svjedočanstvima Atwood pripovijeda iz vizure triju junakinja: Tetke Lydie, djevojke Daisy iz Kanade i djevojke Agnes Jemime iz Gileada.

„Tko si ti, čitatelju moj? I kad si? Možda sutra, možda za pedeset godina, možda nikad”, riječi su kojima Tetka Lydia započinje svoje tzv. memoare koje potajno piše i skriva u knjižnici Ardua Halla. Tetka Lydia je, uz Tetku Elizabeth, Tetku Helenu i Tetku Vidalu, jedna od Utemeljiteljica – idejnih začetnica i provoditeljica ženskog aspekta režima Republike Gilead.

Tetka Lydia već godinama održava svoju političku moć – nju režim treba jer čuva red, diskretna je, no ujedno i zna previše prljavih tajni moćnika Zapovjednika. Na taj su način Tetke i stjecale moć – saznavajući „tajne, lukavstva i prijevare”.

Spasiti samu sebe

Tetka Lydia prepričava na koji je način postala Utemeljiteljica od dana kad je vojska preuzela vlast te iznosi obećanje za osvetom. Oduševio me sustav koji su na početku stvaranja Republike Gilead osmislile Tetke. „Tjedan za tjedan mi smo izmišljale: zakone, odore, gesla, himne, imena.”

Ona piše o svojoj kriminalnoj obitelji i životu u kamp-kućicama te o tome kako je odlučila postati sutkinja. Tetka Lydia svjedoči o okrutnim hapšenjima i postupcima prema ženama, o nehumanim uvjetima u kojima su držane kao životinje, o mučenjima i smaknućima.

Najjeziviji je opis stadiona na koji su dovedene sve žene iz grada; odijelili su ih po zanimanjima, izgladnjivali, mučili, tukli i ubijali. „Oni su nas sveli na životinje – životinje u kavezu – i našu životinjsku prirodu. Tom su nam prirodom trljali nos. Mi smo se trebale smatrati nižom vrstom.” Tetka Lydia izvukla se iz sigurne smrti tako što je drugima presudila smrt.

Povlašteni pobunjenik

Agnes Jemima povlaštena je gileadska djevojka zato što je njezin otac Zapovjednik Kyle. Ona pohađa školu Vidala u kojoj su Tetke podučavale o Bogu i posebnom položaju žena. Vezle su rupčiće, bojile su dućanske table i odjeću na ljudima u bojankama pa su tako učile kojom je bojom obilježen određeni gileadski društveni sloj. Nisu učile ni čitati ni pisati jer je to u Gileadu bilo strogo zabranjeno, a fizičko kažnjavanje neposlušnosti bilo je normalno i svakodnevno.

Agnes s navršenih 13 godina ima pravo na muža kojeg bira njezina obitelj na prijedlog Tetaka. Dobiva novu haljinu (zelenu umjesto ružičaste) i počinje pohađati novu školu za predbračne pripreme. No, kad Agnes saznaje da njezini roditelji nisu njezini pravi roditelji, odluči ne igrati po pravilima režima pa počinje smišljati plan za bijeg od dogovorenog braka.

Pomoć izvan granica Gileada

Daisy je tipična tinejdžerica koja živi u Kanadi te s vanjskog aspekta promatra Gilead koji se suočava s velikim problemom – žene su postale neposlušne, a stopa iseljavanja sramotna. Zbog toga je Kanada preplavljena gileadskim izbjeglicama kojima pomažu Neil i Melanie, Daisyni roditelji.

Kad oni budu ubijeni na njezin šesnaesti rođendan, sve što je dosad smatrala normalnim za Daisy više ne postoji. Otkriva da je svojim rođenjem predodređena za nešto veliko te da je njezina misija da to i ostvari, bez obzira na cijenu.

Moć manipulacije

U ovom romanu Atwood nam daje širu sliku, prikazuje i život izvan Gileada, pa čak i pobune na rubnim dijelovima Republike. Gileadski režim nije omiljen među susjednim državama, mnoge održavaju mir i ne žele se miješati u njihovo političko i društveno uređenje, a samo se neke usuđuju pomagati prebjezima. 

Veoma su zanimljivi detaljima kojima Atwood prikazuje isključivost (ili maloumnost) gileadskih djevojaka koje ne znaju što je knjižnica ili uče da je Gilead veoma beskrajan ili da je sve izvan granica Republike bezočno i grješno. Zaista navodi na promišljanje o manipulaciji, ograničenjima i istinama koje nam vladajući svakodnevno predočavaju.

Preporuka za čitanje

Margaret Atwood zaista je genijalna spisateljica. Piše jednostavno i logično, ali opet dovoljno intrigantno da vas natjera da čitate bez odugovlačenja.

Autorica je svakoj od triju junakinja dala misiju, a naš je zadatak da zajedno s njima dođemo do kraja.

• izdavač: Lumen
• broj stranica: 349
• godina izdanja: 2020.
• prevoditeljica: Ana Josić