Margo Millet izvanbračna je kći konobarice i slavnog hrvača koju je disfunkcionalno djetinjstvo naučilo da je za svoj uspjeh i neuspjeh odgovorna sama. U besparici upisuje fakultet u Fullertonu gdje se spetlja sa svojim profesorom engleskoga jezika. Nakon šestotjedne afere s udanim muškarcem i ocem u kasnim tridesetima, Margo ostaje trudna. Unatoč savjetima prijateljica i majke, odluči zadržati dijete.

„Nije bila stvar u tome da sam željela ispasti dobra osoba. Nije bila stvar u tome da sam bila zaljubljena u Marka. Jednostavno sam željela tu bebu. Željela sam je više nego išta u životu.”

Kao novopečena majka dječačića Bodhija, Margo je u još većim financijskim problemima. Cimerice ju napuštaju jer ne mogu slušati plač malog djeteta, Mark ne želi imati ništa s njom ni s Bodhijem, a k tome i dobije otkaz jer nema kome ostaviti malenog na čuvanje.  

Spas se javlja u liku otuđenog oca Jinxa koji joj kuca na vrata nakon što je zbog ovisnosti izgubio krov nad glavom. Sad Margo ima dadilju, ali i dalje nema ni prebijene pare. I onda Margo dolazi na ideju koja bi mogla riješiti sve njezine financijske probleme – otvara račun na OnlyFansu.

Uz Jinxovo iskustvo iz svijeta hrvanja, Margo kreira intrigantan online lik i počinje privlačiti sve više pratitelja. Novac stiže, popularnost raste, ali s njom dolazi i pitanje: koliko smo spremni platiti za uspjeh i internetsku slavu?

Neočekivano čitateljsko zadovoljstvo

Kad u jednu priču ubacite vezu s profesorom, novorođenče, hrvanje i OnlyFans, znate da će biti ili jako dobro ili jako loše. Rufi Thorpe svoju je čudnovatu ideju uspjela učiniti privlačnom, duhovitom i zabavnom, šokantnom, romantičnom, pa čak i na trenutke tragičnom i tužnom.

I sad se pitate kako je sve to moguće u samo jednoj priči? Kad pročitate Margo je kratka s lovom sve će vam biti jasno.

Nakon svih dirljivih priča koje sam čitala ove godine, Margo mi je došla kao slap in the face, ali onaj dobar. Nešto ovako pomaknutog nisam već dugo čitala i jako mi se svidjelo.

Teške teme

Iza duhovitih i simpatičnih prizora, kriju se ipak teške životne teme. Margo s bori sa zbilja teškim situacijama: s majkom nije (i nikad baš i nije bila) u dobrim odnosima, otac (kojeg je viđala rijetko) je bivši ovisnik koji od nje traži pomoć, ima djetešce o čijem odgoju doslovno nema pojma i ono najvažnije, nema zanimanje ni novaca.

Moram priznati da mi se nije baš svidjela njezina odluka da otvori OnlyFans, ideja da za novac pokazuje nepoznatim muškarcima svoje intimne dijelove tijela te da piše eseje o muškim spolnim organima. No, tijekom romana počinjete tu njezinu odluku shvaćati i prihvaćati jer Margo u tom trenutku svog života jednostavno nije imala izbora.

Istina, tekst ima „prigodnih” vulgarizama i scena s OnlyFans tematikom, no Rufi Thorpe uspjela je s time ne biti surova i nepristojna, već šarmantno duhovita i otkačena.

Komunikacija s čitateljem

Jako mi se svidio stilski ludizam, intertekstualnost i rušenje četvrtog zida kojim nas autorica podsjeća da čitamo izmišljenu priču. Rufi Thorpe igra se perspektivama – prelazi iz sveznajućeg pripovjedača u priču koju pripovijeda sama Margo.

Zašto? To sam se pitala i ja tijekom čitanja jer mi ponekad promjena nije imala smisla i bila je potpuno nepotrebna. Ili sam ja to samo tako mislila. Odgovor nam autorica daje u sitnim odlomcima u romanu tako da morate zbilja pomno čitati.

Naime, otac Margoina djeteta, profesor Mark, držao je kolegij o nemogućim ili malo vjerojatnim perspektivama na kojem se raspravlja o odnosu pripovjedača i lika. Glavni lik nije stvarna osoba i zanimljiv nam je samo zato što nije stvaran. Lažnost pobuđuje zanimanje, a s lik iz romana ne bismo nikad poželjeli upoznati kao osobu i nikad se ne bismo s njom sprijateljili. Tijekom čitanja ne pokušavamo ostvariti odnos s likom već s autorom kroz lik.

Uf, kako je fantastična Rupi Thorpe. Naizgled nam daje nevjerojatnu priču, a zapravo s nama komunicira o čitanju i umjetnosti. To potvrđuju i posljednje rečenice romana: „U konačnici, u tome je bit umjetnosti. Pokušavaš navesti neznanca da se zaljubi u tebe.”

Ja sam se zaljubila u stil pisanja Rupi Thorpe, a nadam se da ćete se i vi.

I za kraj…

Bilo je zanimljivo pratiti Margoina moralna kolebanja između osobe koja je slavna na OnlyFansu i majčinskih dužnosti.

Margo zapravo veoma odrasta tijekom romana, od djevojke koja nema pojma što ju čeka u ulozi samohrane majke, do ozbiljne žene koja shvaća da svi ljudi na neki način igraju višestruke uloge, posebice njezini otac i majka. I zato Margo odluči uzeti život u svoje ruke i boriti se za ono što joj je najvažnije u životu – svoga sina.

Više od ovog vam neću otkrivati! Za kraj mogu napisati da sam s Margo preživjela lepezu emocija, a zadnjih stotinjak stranica pročitala sam u jednom čitanju. Imate moju preporuku i nadam se da će vam se svidjeti! Uživajte u čitanju.

• izdavač: Egmont
• broj stranica: 326
• godina izdanja: 2026.
• prevoditeljica: Iva Antoliš