Naše božićno vjenčanje Lucy Coleman nastavak je romana Božić na idiličnom imanju u kojem je Gray zaprosio Immi na Božić pred obitelji i prijateljima.
Naslov romana Naše božićno vjenčanje ne ostavlja čitatelju puno nedoumica – nakon zaruka Gray i Immi planiraju božićno vjenčanje. Upravo zbog toga moja je preporuka najprije pročitati Božić na idiličnom imanju jer ćete bez toga teško shvatiti radnju, ali i približiti si likove ovog romana.
Okosnicu priče čine tri fabularne linije: priprema za božićno vjenčanje, renovacija stare kuće i izgradnja dječjeg igrališta povodom desete obljetnice plovidbe s Djedicom.
Organizacija vjenčanja
Iako jedva čeka dan svoga vjenčanja, organizacija i priprema tog dana za Immi predstavlja veliku gnjavažu. Ona nije tip mladenke koja jedva čeka da sastavi svoju vjenčanu knjigu sa svim detaljima. Ne sviđa joj se čak ni vjenčanica jer kao – ona ne nosi haljine. Malo me živciralo to njezino cendranje oko planiranja vjenčanja, i sva sreća pa je to na kraju odlučila prepustiti svom zaručniku te njegovoj i svojoj majci.
Renovacija stare kuće s bezbroj problema
Usporedo s organizacijom vjenčanja, Immi se bori s preuređenjem kuće u kojoj su živjeli baka i djed. S obzirom na to da je Gray kod kuće samo za vikend, sva briga i dogovori s radnicima prebačeni su na Immi.
Kao i u svakoj renovaciji, ništa ne ide po planu. Puknuće cijevi, uništena terasa i sve veći troškovi dodatni su teret zbog kojeg Immi ne vidi sretan završetak.
Okrugla obljetnica putovanja s Djedicom
U romanu nema previše božićnog ugođaja jer radnja započinje u lipnju i završava vjenčanjem nekoliko dana prije Božića. Unatoč tome, ponovno imamo prikaz putovanja s Djedicom na Star Gazeru koje ove godine slavi svoju desetu obljetnicu. Nije se puno toga promijenilo – Gray je i dalje kapetan broda, Immi, June i Jade su vilenjakinje, a Tollie je još uvijek Djed Božićnjak.
Tempo pripovijedanja samo za uporne
Lako sam se uhodala u stil pripovijedanja Lucy Coleman jer sam prije toga pročitala Božić na idiličnom imanju pa sam znala da me čeka spor tempo. Razgovora ima i dalje mnogo te ponekad imate osjećaj da gledate nekakav reality show koji će vam prikazati svaki razgovor, pa čak i onaj zamorni i suvišni za cijelu radnju.
Nadalje, Gray i Immi su najdosadniji ljubavni par o kojem sam ikad čitala. Da su se barem jednom posvađali ili se ne složili oko nečeg, veza bi izgledala realističnije. Ovako je sve nekako jednolično i bez strasti.
Pozitivni elementi ove priče su sporedni likovi koji su lijepo i realistično razrađeni. Svi oni doprinose osjećaju zajedništva u Aysburyju i zaista bi bilo ugodno živjeti u okruženju gdje ljudi brinu jedni za druge i iskreno se podupiru.
Preokret i sretan završetak
Očito je da Lucy Coleman ima neki svoj lajtmotiv – preokret u pripovijedanju stavlja pred kraj romana, upravo kad mislite da se više ništa zanimljivog ne može dogoditi. No, da se razumijemo, nije to neki dramatični ili tragični preokret koji se ne može riješiti već neki hook da nas (konačno) dovede do kraja romana.
A završetak romana je naravno sretan. Gray i Immi imaju konačno svoje savršeno vjenčanje, a u novi život kreću s proslavom Božića u novoj kući u krugu obitelji.
„Dok promatram prsten od bijelog zlata koji mi krasi prstenjak, odmah do bakina prekrasnog zaručničkog prstena, još uvijek ne mogu vjerovati da se sve ovo zaista događa. Nakon godine nevjerojatnih uspona i nepredvidivih drama, sve je to sada iza nas. Je li ovo ono što zovu dugom poslije kiše, pitam se. Isto tako, kaže se da svaki sivi oblak u sebi nosi komadić dugine boje. Dok instinktivno prelazim rukama preko struka svoje haljine, pažljivo zaglađujući njezine nabore prije nego što se odlučim pridružiti Grayu, razmišljam o tome kako ništa nije bilo slučajno i da je sve što se događalo zapravo vodilo ovome što se događa danas. Sve te brige i tjeskoba, a zapravo sam trebala vjerovati da život ima plan za mene i Graya. Gledajući unatrag, shvaćam da je to bilo očito od prvoga dana.”
- izdavač: Stilus
- broj stranica: 328
- godina izdanja: 2022.
- prevoditeljica: Julijana Jurković Ravić