Što biste vi napravili da vam se pruži druga prilika za život? Da se možete vratiti i ispraviti neke od pogrešaka? Ili da možete krenuti ispočetka?
Drago mi je da nam Znanje u svakom izdanju KDS-a priprema ovako divne priče, posebice ljeti kad nam takve pozitive i laganog štiva itekako treba. Zato, uzmite „Ljubav svog vječnog života”, napravite limunadu, pronađite hlad i uživajte. Obećavam da će vam se svidjeti!
P. S. Ako čitate u javnosti, ne obazirite se na ljude koji će vas čudno gledati jer se smijuljite nad onim što čitate.
Poljubac za povratak u život
Delphie Denise Bookham umire kao što je i živjela – sama, zbunjena i odjevena u nešto pomalo usrano. Ugušivši se zalogajem sumnjivog hamburgera, Delphie se budi u neobičnoj praonici rublja s mirisom lavande i zvucima pjesme Bobbyja McFerrina, Don’t worry be happy. U tzv. Vječnogradu dočekuje ju Merrit, terapeutkinja zagrobnog života koja voli curry i ljubavne romane.
Uskoro u Vječnograd stiže i Jona, prekrasan stranac blistavo plavih očiju. Kemija između njih dvoje je neopisiva, no Jona je zbog administrativne pogreške ponovno vraćen u život.
Merrit je u zagrobnom životu poprilično dosadno pa Delphie predlaže pogodbu: Delphie će se na deset dana vratiti na Zemlju i za to vrijeme mora pronaći Jonu te od njega dobrovoljno dobiti poljubac života.
Mali je problem što se Jona uopće ne sjeća njihova sudbinskog susreta u Vječnogradu pa Delphie mora najprije pronaći Jonu, a potom ga navesti da se u nju zaljubi.
Introvert u potrazi za ljubavlju
U potrazi za ljubavi svog života, Delphie doživljava razne pustolovine kao što su odlazak na kostimiranu zabavu u dvorac ili trčanje po parku u pretijesnim tajicama ili slikanje aktova prema stvarnim modelima. Za Delphie definitivno izlazak iz njezine zone ugode. A najbolje od svega je što joj se taj „novi život” jaaaako sviđa.
Za života Delphie je bila vuk samotnjak. Zapravo ne vuk, samo samotnjak. Delphie je veliki introvert i nije imala ni jednog pravog prijatelja. Vrijeme je provodila između ljekarne u kojoj radi i svoga stana. Nema hobije, ali jako voli crtati. Najdraža osoba joj je osamdesetogodišnji susjed gospodin Yoon za kojega brine kuhajući i provodeći s njime nekoliko sati u danu. I možda najvažnije za priču – Delphie nikad nije bila zaljubljena, nikad nije imala dečka i nikad se nije poljubila.
Junakinja za koju navijate
Uživala sam prateći Delphie u njezinoj životnoj pustolovini, u sazrijevanju i shvaćanju da je ljubav ono što nas drži na životu. I to ne samo romantična ljubav, nego ljubav prema ljudima koji nas čine boljom osobom.
U potrazi za Jonom, Delphie susreće mnoštvo neobičnih ljudi koje nikada ne bi upoznala za vrijeme svog prošlog života. Tu su ogorčena susjeda gospođa Ernestine, Delikatesni Dan, Frida, knjižničar Aled. Uz Janu, Leanne, gospodina Yoon, i meni najdražeg lika Coopera, Delphie stvara novu obitelj za koju vrijedi živjeti.
Mada je Jona taj koji je Delphieina ljubav života, meni je mrzovoljni i tajnoviti susjed Cooper bio favorit od početka. Neću vam puno pisati o njemu, ostavit ću vas da otkrivate sami. Mogu samo reći da je za mene Cooper savršeni book boyfriend.
Savršen romcom
Ovaj preslatki romcom sadržajem je jednak naslovnici romana – romantično, duhovito, uvrnuto, zabavno, zanimljivo i opuštajuće. Nakon čitanja ostaje vam takav fantastičan feel good osjećaj kao da ste bili na jednom lijepom putovanju ili imali legendarno druženje sa svojim prijateljima.
Kirsty Greenwood u ovom je romanu ispunila cijelu listu za tipičnu romantičnu priču: gubitak voljene osobe, srodne duše, potraga, lažna veza i subjektivna pripovjedačica. Iako je „Ljubav mog vječnog života” klasični romcomm i haters to lovers priča, autorica je suptilno uplela i veoma važne društvene probleme. Jedan od njih je mentalno zdravlje, anksioznost te samovoljna izoliranost od društva. Delphie živi sama, majka joj je u Teksasu i ne mari za nju, a dnevno razgovara s tri osobe (pet ako uključimo dvoje mrzovoljnih susjeda). Ono što me se jako dotaklo jest sama Delphiena smrt u samoći kao i njezino razmišljanje o tome koliko će ljudi doći na njezin sprovod.
Nije da ovaj roman ima poruku „Carpe diem”, ali se ipak malo zamisliš nad danima koje imaš na raspolaganju i kako ih koristiš.
I na kraju ne mogu ne zamisliti kako bi „Ljubav mog vječnog života” bio odličan film ili serija. Obožavam britki sarkastični britanski humor te se nadam da će neki producent prepoznati potencijal ove priče i napraviti nam ekranizaciju.
- izdavač: Znanje
- broj stranica: 340
- godina izdanja: 2025.
- prevoditeljica: Dunja Dernej