Kad neki roman ocijeniš s čistom peticom, teško je napisati nešto previše pametnog.

Ova je knjiga kao topli zagrljaj koja me podsjetila zašto volim čitati. Ako se želite barem na nekoliko sati uljuljkati u divnu priču i pobjeći od briga svakodnevice, „Neobično pametna stvorenja” je roman za vas.

Hobotnica, starica i mladić

Roman „Neobično pametna stvorenja” prati tri lika i tri radnje koje se međusobno isprepliću.

Na početku upoznajemo divovsku pacifičku hobotnicu Marcellusa koji se nalazi u akvariju u Sowell Bayju, gradiću u blizini Seattlea. Marcellus je u zatočeništvu već 1299 dana i osjeća da je pri kraju svog životnog vijeka. Ne znam koliko znate o hobotnicama, no one su neobično pametna stvorenja, a osobito ovaj naš. Marcellus voli izlaziti iz svog bazena, lutati akvarijem noću i kušati razne delicije – životinjske i ljudske.

Najviše od svih ljudi u akvariju sviđa mu se Tova Sullivan, sedamdesetogodišnja noćna čistačica pred mirovinom. Tova obožava svoj posao i razgovara sa svim životinjama u akvariju, a posebice joj je drag Marcellus. Njemu priča o svojem pokojnom suprugu i sinu koji je prije tridesetak godina nestao na moru bez traga. Kad jednog dana Tova spasi Marcellusov život, njihovo prijateljstvo i nevjerojatna privrženost dovest će do otkrivanja neočekivanih tajni.

U zaplet priče pridružuje se mladić Cameron koji dolazi u Sowell Bay potražiti svog oca. Spletom okolnosti upoznaje Marcellusa i Tovu koji nepovratno mijenjaju njegov život.

Nevjerojatna ugoda čitanja

Shelby Van Pelt piše emocionalno i nježno, a radnja je usmjerena više na razvoj karaktera nego na razvoj radnje. No, da ne bude zabune, i sama priča predivno je provedena dopuštajući čitatelju uranjanje, propitkivanje i otkrivanje sitnica koje vas kao mrvice kruha dovode do nevjerojatnog završetka.

„Neobično pametna stvorenja” čitala sam polako, upijajući svaku riječ i poruku. Bilo je i puno čitanja između redaka, promišljanja i poistovjećivanja, kao i poticaja na donošenje novih odluka.

Nijedan čovjek nije otok

Ova priča pokazuje nam usamljenost u svom najgorem i najboljem obliku. Camerona su namjerno ili spletom životnih okolnosti napustili majka, djevojka i najbolji prijatelji, a Tova je ostala bez obitelji sa samo nekolicinom prijateljica. Marcellus pak je sam i usamljen, nedostaje mu mrak oceana, njegovo prirodno stanište i osjećaj slobode.

Kad se ova tri neshvaćena i strašljiva bića upoznaju, nastaje veza koja dokazuje da samoća nije trajni biljeg životnog puta.

Preporuka za čitanje

Ovog ću se romana uvijek sjećati s osmijehom i uvijek ću ga rado preporučiti svima kojima treba nade i vjere u bolji život i sretne završetke. Jedino mi je žao što Marcellus nije imao više poglavlja, ali ostavio je trag (i stvarni i metaforički) na Tovi i Cameronu, a to je ono što je od svega i najvažnije.

I za kraj Marcellusova poruka nama ljudima: „Većinom ste tupi i nesposobni. Ali katkad možete biti neobično pametna stvorenja.”

Knjiga ili film

Iako je roman bio odličan, ni film „Remarkably Bright Creatures” nije razočarao. Scenaristi su imali zahtjevan zadatak da u skučenom vremenskom prostoru filma prikažu razgranatu radnju i hrpu emocija romana Shelby Van Pelt. Naravno, dosta toga su promijenili, no uspjeli su dočarati atmosferu Sowell Baya i akvarija kao i ključne odnose u romanu.

Odabir glumaca napravljen je besprijekorno. Sally Field u ulozi Tove i Lewis Pullman kao Cameron napravili su fantastičan posao, a posebice me se dojmio Colm Meaney u ulozi Ethana.

Najviše od svega zanimalo me kako će prikazati Marcellusa, divovsku pacifičku hobotnicu. Marcellusov izgled temeljen je na fotografijama i snimkama Agnethe, hobotnice koja živi u akvariju u Vancuveru u kombinaciji s CGI-jem. A Marcellusov glas bio je baš onakav kakvog sam si i zamišljala, a za njega je zaslužan glumac Alfred Molina.

U zaključku, imate moju preporuku i za roman i za film, mada u ovom slučaju prednost dajem romanu. Uživajte!

• izdavač: Sonatina
• broj stranica: 389
• godina izdanja: 2026.
• prevoditeljica: Mirna Čubranić