Bez sumnje jedna od najdražih pročitanih knjiga koju smještam na policu s najvišim ocjenama.
Ne sjećam se kad sam zadnji put na istom tekstu promijenila toliko emocija – od smijuljenja (naglas!) preko čuđenja pa do suosjećanja, tuge i ponosa. Roman od četiristotinjak stranica pročitala sam u dva dana, što je za moj krcati dnevni raspored vremenski luksuz. Ali za dobre se stvari uvijek pronađe vremena! Kao roman prvijenac američke autorice Boonie Garmus, Lekcije iz kemije mogu mirne duše preporučiti za čitanje.
Nezaboravna heroina i buntovnica
Elizabeth Zott nije tipična žena pedesetih godina 20. stoljeća u Americi. Ona je neudana i samohrana majka, znanstvenica kemičarka (okružena šovinističkim kolegama), televizijska zvijezda koja ne vjeruje u Boga (javno!), strastvena veslačica, inteligentna i samosvjesna – apsolutno izvan svih okvira tradicionalnog shvaćanja žena toga vremena.
Zbog neobičnog zanimanja svojih roditelja, nije išla u školu već je učila u knjižnicama. Nije mogla diplomirati jer je kao žena smatrana manje vrijednom i glupom zbog čega je postala žrtvom seksualnog nasilja.
Elizabeth je stran svijet u kojem živi i ne razumije da su ljudski postupci uglavnom određeni ustaljenim društvenim normama. Trudi se shvatiti međuljudske odnose – prijateljske, dobrosusjedske, poslovne, obiteljske, a posebice muško-ženske.
Sve u svemu, Elizabeth Zott jedan je fantastični i odvažni karakter nesputana duha.
Ljubavna kemija
Radeći kao podcijenjena znanstvenica u istraživačkom institutu Hastings, Elizabeth upoznaje slavnog kemičara Calvina Evansa. Kolegijalnost i prijateljstvo ubrzo prerastaju u ljubav veću od njih samih.
„Bili su više od prijatelja, više od osobe od povjerenja, više od saveznika i više od ljubavnika. Ako su ljubavne veze slagalice, onda je njihova riješena prvog trenutka – kao da je netko protresao kutiju i odozgo gledao kako svaki komadić pada na svoje mjesto, uklapa se sa susjednima, čvrsto se usađuje i stvara sliku koja je imala savršenog smisla. Zbog njih dvoje ostalim je parovima bilo mučno.”
Calvin izbavlja Elizabeth iz njezinih zona ugode, a ona njemu pokazuje što znači voljeti i brinuti se. Njihovi zajednički trenutci dijeljenja priča iz prošlosti, suosjećanje te privatni i poslovni suživot, simpatični su odlomci koji ovom romanu daju dašak romantike. Jedino oko čega se njih dvoje nisu slagali bio je brak – institucija čije je postojanje Elizabeth smatrala besmislenim.
Iako Elizabeth nije htjela ni brak ni djecu, kći Madeline bila joj je spas, ali i najveći životni izazov. Nije imala pojma o odgajanju, ali je učila iz knjiga i snalazila se kako je najbolje znala na temelju pokušaja i pogrešaka. Zlobnici bi rekli da je i u odgajanju kćeri provodila svoje svojevrsne eksperimente.
(Ne)namjerna priča o feminizmu i identitetu
S obzirom na lik, vrijeme i tematiku, mora se povući i pitanje feminizma. Elizabeth je jedina žena u institutu od tri tisuće zaposlenih koja nije tajnica. Elizabeth je neudana samohrana majka. Elizabeth nije kućanica i odupire se takvim rodnim određenjima.
„Žene su kod kuće, rađaju djecu i čiste sagove. To je legalizirano ropstvo. Čak i žene koje žele biti kućanice smatraju da okolina ne razumije njihov posao. Muškarci misle da je najveći problem prosječne majke s petero djece kojom nijansom laka će taj dan obojiti nokte.”
Elizabeth se oduvijek smatrala neshvaćenom, kao da ne pripada vremenu u kojem živi.
„U tome i jest problem. Nitko me ne poznaje. Tako se osjećala cijeloga života. Nije ju definiralo ono što je učinila ona, nego što su učinili drugi. U prošlosti je bila dijete palikuće, kći žene koja se udavala više puta, sestra homoseksualca koji se objesio ili studentica na magistarskom studiju kod poznatog razvratnika. Sada je bila djevojka slavnog kemičara. Ali nikada nije bila samo Elizabeth Zott. U onim rijetkim prilikama kad je nisu definirali postupci drugih ljudi, odbacivali su je kao beznačajnu ili sponzorušu, na temelju jedne jedine stvari koju je mrzila na sebi. A to je njezin izgled.”
I može se ovdje potegnuti pitanje ljepote, prije svega ženske ljepote. Je li to nešto što daje prednost ili je možda prepreka u napredovanju, karijeri i društvenom životu? Jesu li lijepi ljudi uspješni ili ih zbog vanjskog izgleda ne doživljavamo pretjerano sposobnima?
Svi smo mi nečiji – brat, kći, unuka, prijatelj i pripadamo nekome. To je ljudska potreba, no pitanje je koliko nas ti ljudski odnosi određuju kao pojedinca te koliko smo s drugima netko drugi, a koliko mi sami. I kad zapravo jesmo ono što mi istinski jesmo.
Genijalni likovi iz pozadine
U ovom romanu svaki lik ima svoju priču i svoj smisao – ništa nije postavljeno bez razloga te se sve nakraju savršeno sklapa u jednu cjelinu. Producent Walter Pine, susjeda Harriet Sloane, doktor Mason, gospođica Frask, svećenik Wakely ili čak novinar Franklin Roth dio su dobro promišljene scene karaktera koji s različitih aspekata osvjetljavaju lik glavne junakinje. No, oni ovdje nisu samo pozadina već aktivni sudionici čije živote i svjetonazore Elizabeth nesvjesno i suptilno mijenja.
Meni je osobno najdraži lik Elizabethin pas Šest-trideset – neobično stvorenje sa svojim replikama (naravno unutarnjeg monologa) čini ga gotovo pak ljudskim. Šarmantna je i duhovita njegova pseća privrženost i odanost koje iskaču iz svakog njegova pokreta.
Neobično grafičko rješenje
Roman sam čitala na preporuku i po odabiru našeg književnog kluba, i dobro da jesam jer me grafički dizajn za naše tržište nije nimalo privukao. Boje naslovnice odabrane su u skladu s periodnim sustavom elemenata, a motivi vizualno odgovaraju pedesetim godinama 20. stoljeća.
Roman je preveden na 37 jezika, a ovo su neke od naslovnica Lekcije iz kemije u drugim zemljama za koje je zaslužna dizajnerica Sophie Erb. Vidi se da je autorica iz marketinške niše i da je velika pompa oko ove knjige vrlo pažljivo pripremljena.
Uspjehu romana svakako je doprinijela i fantastična mini-serija Lessons in Chemistry iz 2023. s Brie Larson i Lewisom Pullmanom u glavnim ulogama.
Ipak samo povijesna fikcija
Mada iznimno inspirativna priča, teško je povjerovati da je takva žena kao što je Elizabeth zaista mogla i postojati 60-ih godina 20. stoljeća. No, ono u što apsolutno možemo vjerovati jest poruka koju nam glavna junakinja daje na kraju romana.
„Kad god počnete sumnjati u sebe, kad god se bojite, sjetite se ovoga. Hrabrost je začetak promjene – a promjena je ono što smo kemijski dizajnirani učiniti. Zato kad se sutra probudite, obećajte si ovo. Nema više sputavanja. Nema više prihvaćanja tuđeg mišljenja o tome što možete ili ne možete postići. I nećete više nikome dopustiti da vas automatski svrstava prema spolu, rasi, ekonomskom statusi i vjeri. Žene, ne dajte da vaši talenti ostanu uspavani. Isplanirajte svoju budućnost. Kad se danas vratite kući, zapitajte se što ćete vi promijeniti. I onda se bacite na posao.”
Nemam ništa više za dodati! Uživajte u čitanju.
- izdavač: Znanje
- broj stranica: 412
- godina izdanja: 2022.
- prevoditeljica: Marijana Valent