Lou Suffern uspješni je poslovni čovjek – zarađuje mnogo novaca, vozi Porsche, ima ogromnu kuću, a k tome je i zgodan i šarmantan što ga čini neodoljivim. Unatoč tome što ima sve što poželi, Louu nedostaje vremena da bi mogao ispuniti sve svoje dnevne obveze.
Lou Suffern je s ljudima provodio što je manje vremena mogao i ostavljao ih u uvjerenju da je to dovoljno. U poslu je bio vješt u kontroli vremena, no u privatnome životu bio je kaos. Zbog njegova načina života djeca i žena skoro ga ni ne viđaju, a roditelji i braća postali su mu stranci.
Kad jednog dana potpuno neočekivano beskućniku Gabeu kupi kavu i ponudi mu posao, njegov se život mijenja iz temelja. Prijateljstvo s neobičnim Gabeom postupno mu mijenja pogled na život, obitelj i prave vrijednosti.
Netipična božićna priča
„Dar” nije klasična božićna priča – vesela, romantična i zabavna, ali ju morate čitati u prosincu. I to najbolje ovako kao što sam ja, sasvim slučajno, između Božića i Nove godine.
Ova me priča dobrano ošinula i protresla, do te razine da sam na završnim stranicama i plakala. Na kraju romana Cecelija Ahern ostavila nam je dovoljno prostora za vlastite interpretacije svih čudesnih događaja i likova koje nam je isplela u priči. Ja sam složila svoju – dirljivu, poučnu i motivacijsku.
Ahern nas podsjeća da je vrijeme najveći dar koji posjedujemo i koji nam je dan. I zato moramo dobro paziti kako ćemo ga iskoristiti i kome ćemo ga posvetiti. Jer „vrijeme se ne može darovati, ali se može podijeliti”.
Bez dubljih analiza
Cecelia Ahern piše pametne priče, mogu napisati čak i moralističke, neovisno o tome kako njezini likovi završe svoj književni život. Zato ovdje nema smisla pisati o stilu, sintaksi, vještini u razvijanju dijaloga, pripovjedačkoj dovitljivosti i sl.
Cecelija Ahern dala nam je sadržajno savršenu priču – dovoljno mističnu da ne bude dosadna, dovoljno dirljivu da ju doživimo, dovoljno mudru da ju kao poruku nosimo sa sobom.
Međutim, moram istaknuti jako dobru ideju u strukturi romana: na početku imamo neki oblik autoričina predgovora koji najavljuje tematiku i atmosferu romana. Priču o Louu Suffernu pripovijeda narednik Raphael O’Reilly i to tinejdžeru koji je na božićno jutro bacio smrznutu puricu kroz prozor kuće nove obitelji svoga oca. Tako zapravo imamo dvije priče – onu iz policijske postaje u kojoj mladi delikvent čeka svoju majku te priču o okorjelom poslovnom čovjeku.
Antipatični glavni lik
Lou Suffern podsjetio me na gospodina Scroogea iz „Božićne priče” Charlesa Dickensa. Poslovni čovjek koji samo juri za novcem i uspjehom, čovjek kojeg se ne dotiče blagdanska atmosfera, čovjek koji će zbog posla zanemariti i svoju obitelj.
Iako me njegova taština ljutila na početku romana, znala sam da Cecelia Ahern ima neki plan za Loua.
Čineći mali znak nesebičnosti prema čovjeku koji spava na ulici, Lou je pokazao da se može promijeniti, samo mu je netko trebao pokazati put. No, sama promjena nije dovoljna ako ne dođe na vrijeme. A to je nešto čega Lou nema.
Kao čitateljica pozdravljam vješto okarakterizirane sporedne likove; one u uredu kao što su Alison i Alfred te članove Louove obitelji – supruge Ruth, kćeri Lucy, braće i roditelja. Sve sam ih mogla vizualizirati i doživjeti jer su iznimno realistični i nijedan od njih nije suvišan u priči.
Preporuka svakom čitatelju
Željela bih da svatko od vas pročita ovaj roman. Možda ga s obzirom na životne okolnosti u kojima se nalazite neće doživjeti toliko intenzivno kao ja, ali sigurna sam da će vam se svidjeti.
Knjiga je rasprodana, no ja sam je uspjela naći na jednoj Facebook grupi i više se od nje ne odvajam. „Dar” Cecelije Ahern uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu i na polici među ostalim božićnim pričama.
Uživajte u čitanju!
- izdavač: Profil
- broj stranica: 224
- godina izdanja: 2010.
- prevoditeljica: Ana Gotovac