Nevjerojatno je kako ova knjiga uvuče, potajno i iznenađujuće, neprimjetno fantastično. S jedne strane divna knjiga, zaista predivna. S druge strane teška, preteška, mučna i umorna. Priznajem, trebalo mi je vremena i truda da ju završim.
„Od Claya most” nije priča koju ćete čitati iz užitka, ali ćete o njoj itekako razmišljati tijekom dana i jedva čekati da joj posvetite svoje vrijeme za čitanje. Ovaj roman Markusa Zusaka nije za nestrpljive čitatelje i zahtijeva koncentraciju i posvećenost.
Sama mi je priča postala zanimljiva tek nakon stotinjak stranica (slično kao i „Kradljivica knjiga”), ali onda Zusak kreće… šok na šok, tajne, krv, smrt, propadanje, tuga. Priča u kojoj ćete plakati, smijati se, biti ponosni na likove (pa čak i u sebi uzviknuti „bravo dečki”), ali i knjiga koja će vas izluđivati pomalo nebitnim sitnicama kao što su opisi konjičkih utrka i džokeja, što je po mojem mišljenju u ovoj priči nepotrebno.
Vremenske kombinacija i slikoviti lajtmotivi
Ako ste čitali „Kradljivicu knjiga”, znate kakav vas literarni stil očekuje. Miješanje daleke i bliže prošlosti sa sadašnjošću nešto je na što ćete se priviknuti tek od trećine knjige. Markus Zusak nam ponovo daje bezbroj neobično slikovitih i personificiranih rečenica kao što su: „Sunce bi nam skočilo na leđa.”, ali i lajtmotive koje provlači cijelim romanom. Kvačica za rublje, sedam piva ili Matador u petoj samo su neki od motivskih mamaca koje nam autor nudi, podsvjesno nas tjerajući da čitamo, povezujemo i otkrivamo njihova značenja.
Moram istaknuti da me kvačica za rublje poprilično izluđivala. Jasno je da ima veliku ulogu, posebice za Claya, ali kako i zašto ostaje skriveno do kraja romana.
Bratstvo Dunbarovih
Mada je ovo Clayeva priča, pripovjedač nije on nego Matthew, najstariji Dunbar. „Priča je bila njegova, ali nije bilo njegovo da je napiše. Dovoljno ju je teško bilo živjeti.”
Matthew kao već odrastao obiteljski čovjek sjedi za kuhinjskim stolom i lupa sjećanja na svojem pisaćem stroju – starom bakinom PS-u kojeg je iskopao iz dvorišta očeve stare kuće, zajedno s kostima zmije i psa.
Clay Dunbar jedan je od petorice braće Dunbar koji se nakon majčine smrti i očeva odlaska bore s osjećajima gubitka i pubertetskog kaosa koji osjećaju u sebi. Kuću bez roditelja ispunjavaju životinjama junačkih imena kao što je mazga Ahilej ili mačak Hektor prema Homerovim epovima koje im je čitala majka.
Braća Dunbar, dečki, mladi, glupi i nemirni brinu se sami za sebe onako kako najbolje znaju – svađama i tučnjavama, ali i velikom privrženošću i odanošću. „Prava je misterija, katkad čak i meni, kakva je to ljubav između dečki i braće.”
Clayeve dvije strasti
Clay je bio onaj brat na kojeg su se ostali uvijek mogli osloniti, onaj koji je sve ponio na svojim leđima, jedini koji je volio majčine i očeve priče, i to punim srcem.
Clay ima dvije strasti u svome životu – trčanje i Carey Novac. Bio je brz, jako brz, a Carey je voljela konje i utrke, i Claya. Mladić s plamenom u očima i dobra djevojka toplih zelenih očiju koja je imala dar da navede čovjeka da joj se povjeri. A to je Clay i napravio. Pričao joj je o madracu, Penelopi i Ahileju, Bachu i Homeru.
„U prošlosti je, one godine koju su imali za svoje prijateljstvo, bilo dana kad je lako biti Carey i Clay, kad su živjeli više i bliže jedno drugom. Svejedno, trenutaka je bio tako puno. Katkad bi stao i podsjetio se. Ne bi se smio ovako zaljubljivati. Kako se može osjećati vrijedan toga? Da, slobodno se može reći da su jedno drugoga voljeli na krovovima, na parkovima, čak i po grobljima. Hodali su ulicama hipodromskog kvarta, bili su petnaest ili šesnaest godina, dodirivali su se, ali se nikad nisu poljubili.”
Od Claya most
U svoj toj zbrci života vraća se Ubojica obitelji Dunbar i traži pomoć da sagradi most, a jedini koji je bio spreman odazvati se pozivu bio je Clay. Za njega je gradnja mosta bila svojevrsna terapija i iskupljenje za težinu krivnje, straha i sumnje koje je nosio u sebi.
I samo je Clay mogao završiti most. „Na ovom bi mostu mogle raditi tisuće ljudi i svijet bi ga došao gledati… ali svi bi znali kome most pripada.”
Teško je prikazati svu širinu Zusakova pripovijedanja. Epizode i digresije prelaze od Penelopina bijega iz istočne Europe u Ameriku i Michaelova djetinjstva pa do sudbinskog susreta s ostarjelim klavirom. Autor se dotiče i karaktera koji nisu izravno povezani s braćom Dunbar, kao što je Michaelova prva ljubav Abbey. Zaista mnogo sudbina, a opsežnost ne začuđuje s obzirom na to da ga je Markus Zusak pisao preko 20 godina.
Što ostaje iza ove priče?
Markus Zusak ponudio nam je obiteljsku sagu koja će u vama probuditi želju da zagrlite braću Dunbar i da plačete s njima, ali i da promišljate o važnosti odnosa s ljudima koji su vam bliski. Dirnut će vas dječak od gline do razine divljenja zbog snage koju nosi u sebi. Clay je neprikosnoveni homerovski junak i zvijezda vodilja obitelji Dunbar. Clay upija, nosi i raznosi sebe i braću.
Ovaj vas roman neće dobiti na prvu, ali će vas dobiti na svaku sljedeću. Uzmite si vremena za ovu priču. Nećete požaliti.
- izdavač: Profil
- broj stranica: 528
- godina izdanja: 2019.
- prevoditelj: Saša Stančin