Charles Baudelaire – prokleti pjesnik i boem – voljen je još od srednje škole kad su mi njegovi stihovi bili iznenađenje u svemu književnom što sam dotad upoznala. I to je oduševljenje i divljenje raslo, i raste još uvijek.
U nastavku vam donosim 5 zanimljivosti o meni najdražem pjesniku.
1. „Cvjetovi zla” donijeli mu skandal i slavu
Njegova zbirka „Les Fleurs du mal” (Cvjetovi zla) proglašena je nemoralnom, a šest pjesama bilo je 1857. godine sudski zabranjeno zbog „uvrede javnog morala”.
2. Ekstravagantni i boemski način života
Zbog svoje rastrošnosti, hedonizma i ljubavi prema elegantnoj odjeći, većinu je života proveo u bijegu od dugova. 1855. godine u jednom je mjesecu promijenio čak 6 prebivališta kako bi izbjegao kamatare.
3. Putovanje brodom do Indije
Kako bi ga odvratio od boemskog života, očuh ga je 1841. ukrcao na brod za Indiju. Baudelaire se ipak iskrcao već na Mauricijusu i ubrzo se vratio u Pariz.
4. Burna veza s glumicom Jeanne Duval
Njihov strastveni, ali i destruktivni odnos koji je trajao 20 godina ostavio je dubok trag u njegovu stvaralaštvu, osobito u pjesmama o strasti i boli. Duval je bila glumica i mulatkinja pa su ju biografi često u povijesti pokušali izbrisati iz Baudelaireova života.
5. Preveo djela Edgara Allana Poea na francuski jezik
Baudelaire je bio veliki obožavatelj Poea te je svojim prijevodima znatno pridonio njegovoj popularnosti u Francuskoj i Europi.
Cvjetovi zla
„Cvjetovi zla” jedna su od najvažnijih pjesničkih zbirki moderne poezije, zbirka koja je hrabro otvorila put pjesnicima koji su se odlučili odmaknuti od tradicije i krenuti novim smjelim književnim putima.
Zbirka se sastoji od šest dijelova, a u njoj Baudelaire spaja romantičarsku pobunu protiv svijeta sa strogim pjesničkim formama. U stalnom sukobu između dobra i zla, stvarnosti i ideala, Baudelaire stvara estetiku ružnoće toliko jaku da je bila previše nemoralna za društvo 19. stoljeća.
Iako su meni osobno draži njegovi mračniji stihovi, ostavljam vam u nastavku pjesmu iz prvog dijela zbirke „Spleen i ideal”.
Večernji sklad
Evo, dolazi tren kad s peteljaka dišu
i mirišu cvjetovi, ko kandila mala;
a mirisi i zvuci, vrtlozima vala
u valceru tužnu i sjetnu se njišu!
I mirišu svjetovi, ta kandila mala,
viola treperi, ko srce, sve tiše,
u valceru tužnu i sjetnu se njiše:
svod postaje tužan žrtvenik bez grala.
Viola treperi, ko srce, sve tiše;
o, srce ranjeno ništavnošću zala!
Svod posta žrtvenik tužan bez grala,
a krvavo sunce se gruša sve više.
O, srce, ranjeno ništavnošću zala!
Trag sjajne prošlosti u mraku se briše!
A krvavo sunce se gruša sve više:
tvoj lik još mi sja ko monstranca bez kala!