”Dama s kamelijama” Alexandra Dumasa jedno je od najpoznatijih djela francuske književnosti 19. stoljeća. Roman je poslužio kao inspiracija Chopinu za istoimeni balet, Verdiju za operu ”La traviata”, Oscarom nagrađeni mjuzikl ”Moulin Rouge” te brojne kazališne komade i filmove.
U središtu priče je najljepša, najpoznatija i najskuplja pariška kurtizana Marguerite Gautier koja se unatoč brojnim ljubavnicima nikad nije zaljubila. No, upoznavši mladog idealista Armanda Duvala, dama s kamelijama odlučuje napustiti pariški glamur i promijeniti svoj život.
Međutim, Margueriteina prošlost, društvene predrasude i klasne razlike postaju preveliki teret za mlade ljubavnike. Neminovni tragični završetak čini njihovu priču svevremenskom.
Roman je strukturiran kao retrospektiva: pripovjedač je autor koji slučajno kupuje Margueritein dnevnik na javnoj dražbi nakon njene smrti. Uskoro upoznaje mladog Armanda Duvala koji mu pripovijeda njihovu ljubavnu priču – od prvog susreta do Margueriteine smrti.
Stil i struktura
Prije čitanja romana morate imati na umu da je ovaj klasik pisan u razdoblju francuskog realizma, u vremenu u kojem su napisani ”Otac Goriot” i ”Madame Bovary”. Dumasov stil u skladu je s obilježjima razdoblja – suptilni društveni komentar, emocionalnost i lirizam. Dakle, očekujte bogate opise, posebno one koji se odnose na Margueritein stil života te atmosferu Pariza.
Tome pridodamo opise ljupke glave, crnih očiju s dugim trepavicama, prpošnog nosa, bijelih zubi, kože, kose…
Sa svake stranice osjeća se elegantnost u jeziku koji je ipak pristupačan modernom čitatelju. Čitanje neće biti brzo već ponovo u skladu s razdobljem – umjereno, polako i strpljivo. Alexandre Dumas koristio je u to vrijeme veoma popularnu tehniku priče unutar priče što daje sloj realističnost i autentičnosti cijelom djelu. Tome u prilog ide i činjenica da je roman nadahnut pravom pariškom kurtizanom Marie Duplessis, ljubavnicom autora romana.
Karakterizacija iznad tematike
Uz kritiku društva, veliki je dio romana usmjeren na unutarnji svijet protagonista. Iako nam je priča donesena iz perspektive sveznajućeg pripovjedača, možemo u potpunosti doživjeti likove kao karaktere, pa čak i kao stvarne osobe (što zapravo i jesu).
Naravno, Marguerite je srce romana – za svijet kurtizana, a u svojoj srži samo žena koja teži ljubavi i poštovanju. Dumas je ne prikazuje stereotipno – ona nije ni hladna zavodnica ni moralno srozana figura već kompleksna osoba, puna proturječja: ranjiva, ali odlučna; društveno obilježena, ali moralno uzvišena. Njena spremnost da se žrtvuje za Armandovu sreću, čak i po cijeni vlastite tuge i smrti, čini je gotovo svetom figurom.
Armand je mladić koji u romanu sazrijeva. Upoznajemo ga kroz pripovjedačevu vizuru kao mladića slomljenog smrću ljubavi svog života. U retrospekciji, Armand je očekivano impulzivan mladić, naivan i vođen strastima. No, s vremenom postaje svjestan težine ljubavi izvan društvenih normi. Njegov emocionalni razvoj – od zaljubljenog mladića do očajnog osvetnika pa potom do skrušenog pripovjedača – jedan je od najuspješnijih aspekata romana.
Više od ljubavne priče
Ne mogu napisati da me roman apsolutno oduševio jer zbilja nije. Priča je dobra i inspirativna, ali se nekako nisam mogla suživjeti s likovima. Čak mi je Armand bio bliži nego Marguerite. Mislim da je razlog u tome što nam je priča donesena iz retrospektivnog prepričavanja događaja nakon Margueritine smrti, a ne u realnom vremenu.
Unatoč tome, roman zaslužuje mjesto među klasicima. Iako ljubavna priča, roman progovara o društvenim razlikama, isključenosti, predrasudama i dvostrukom moralu. A univerzalnost ljubavne teme koja nadilazi sve društvene prepreke uvijek će biti aktualna.
To je naravno i očekivano s obzirom na okolnosti autorova života. Živeći u sjeni slavnog oca kao sin iz izvanbračne veze, Alexandre Dumas je u svojim dramama i romanima pisao o pitanjima morala, položaju žena u društvu i obiteljskim odnosima. Dumas je bio član Francuske akademije i veliki zagovornik moralne reforme društva, posebno u pogledu tretmana žena i djece rođene izvan braka.
Pročitajte ovaj klasik
Nekima će se ova priča činiti previše melodramatična, primjerice u dijelu kada Armand otkopava Marguerite samo da se uvjeri da je ona zaista mrtva. Nadalje, od čitanja bi vas mogla odvratiti i sporija radnja te veći naglasak na psihologiju likova.
Međutim, ako nadiđemo tipična obilježja književnosti 19 stoljeća, ”Dama s kamelijama” jedan je od klasika koje biste trebali pročitati. Mada me nije oduševila, drago mi je da sam ju pročitala. Ne samo zato što me dugo čekala na popisu za čitanje već i za popunjavanje doživljaja i razumijevanja francuskog realizma. Alexandre Dumas sin bio mi je književna nepoznanica, no sad mi je jasan odjek koji je u glazbi i filmu ostavila tragična ljubav slavne pariške kurtizane i skromnog mladića.
Zašto ”dama s kamelijama”?
I za kraj, zašto je Marguerite prozvana ”damom s kamelijama”? Uz dvogled i vrećicu bombona, Marguerite je uvijek sa sobom u kazalište ili na ples nosila kiticu kamelija.
„Dvadeset pet dana u mjesecu kamelije su bile bijele, a pet dana crvene. Nitko nikad nije saznao razlog tog mijenjanja boje koje spominjem iako ga ne mogu objasniti i koje su stalni posjetitelji kazališta koja je najčešće posjećivala zapazili isto kao i ja.”
Kamelije simboliziraju duboku, vjernu ljubav i poštovanje, a zbog savršenog oblika cvijeta povezane su s ljepotom, dostojanstvom, profinjenošću i duhovnom čistoćom. Pronicljivi čitatelj može veoma lako zaključiti da su kamelije za najpoznatiju parišku kurtizanu signal koji suptilno šalje svojim ljubavnicima – crvene kamelije koje simboliziraju strast za dane kad je dostupna, a bijele koje simboliziraju čistoću i distanciranost za dane kada nije dostupna.
Dumasova ljubavnica Marie Duplessis također je bila poznata kao ”dama s kamelijama” prema portretu koji je naslikao slavni francuski umjetnik Édouard Viénot. Umrla je s 23 godine od tuberkuloze, a njezin se grob može posjetiti i danas na groblju Montmartre u Parizu.
Édouard Viénot, Marie Duplessis
- izdavač: Znanje
- broj stranica: 287
- godina izdanja: 2023.
- prevoditelj: Ivo Klarić