Film Voda za slonove iz 2011. ekranizacija je istoimenog romana Sare Gruen iz 2006. godine. Redatelj filma je Francis Lawrence (Igre gladi, Crveni vrabac, Ja sam legenda…), a prilagođeni scenarij napisao je Richard LaGravenese. Glavnu glumačku postavu čine Reese Witherspoon, Robert Pattinson i Christoph Waltz.
Ocjena filma na IMDb-u je osrednja (6,9/10), a film je s budžetom od 38 milijuna dolara zaradio 117 milijuna dolara. FilmVoda za slonove osvojio je čak tri nagrade – Robert Pattinson 2011. Teen Choice Award za najboljeg glumca u drami, 38th People’s Choice Awards za najbolju dramu te Satellite Award za kostimografkinju Jacqueline West (koja je radila kostime za Dinu, Ubojice cvjetnog mjeseca, Povratnika, Društvenu mrežu, Argo…).
Uljepšana ekranizacija
Ovo je jedan od rijetkih slučajeva kada je film bolji od knjige. Naravno, promijenjeni su neki detalji kao što je Marlenina priča i činjenica da cirkus vodi August, a ne Veliki Al.
Filmska ekranizacija romana Voda za slonove uljepšana je verzija putujućih cirkusa. U filmu je sve vizualno i estetski privlačno – vagoni i konjske zaprege lijepo su obojene, glavni cirkuski šator je predivan, radnici su uredni i nasmijani. Unatoč prohibicijama Marlena nosi svilene čarape, a hrane ima u izobilju. Knjiška verzija priče puno je prljavija, neprivlačna, pa čak i opasno mračna.
Slabije glumačke izvedbe
Što se tiče glumačke izvedbe, Christoph Waltz je već provjereno dobar negativac što je višestruko dokazano u Jamesu Bondu, Tarzanu, Nemilosrdnim gadovima…
Ali, teško mi je bilo gledati vrckavu Reese Witherspoon kao Marlenu. Izvedba je bila veoma plošna, bez prevelikih emocija, bez tajanstvenosti. Unatoč tome što je Marlena takva i u knjizi, mogla je to Reese puno bolje.
Robert Pattinson u ulozi Jacoba ima smisla, ali je opet bio previše svoj, a premalo u ulozi koju tumači. Pattinson u svojoj karijeri ima fantastičnih filmova (ako izuzmemo serijal Sumrak sage), a ovdje je bio još pomalo neiskusan i na početku karijere. Svakako ga je bilo ugodno gledati – mlad i zgodan doprinio je vizualnoj privlačnosti filma.
Najvažnija i najtužnija stvar je da između Marlene i Jacoba jednostavno nema filmske kemije. Jedna-dvije scene su blizu tome, ali privlačnosti uglavnom nema. Robert i Reese ostavili su dojam bratskog, a ne romantičnog odnosa što je umanjilo ideju prikazivanja velike ljubavne priče.
Odnos prema životinjama
Meni je osobno (baš kao i u knjizi) bilo teško gledati životinje u kavezima i u cirkuskim predstavama, ali glasnogovornik Animal Human Alliancea (AHA-e) koji nadziru ponašanje prema životinjama u filmovima i serijama objavio je da su scene zlostavljanja slonice Rosie napravljene specijalnim efektima te da na setu nije bilo nasilja nad životinjama.
Završetak
Najdraži dio filma bio mi je završetak. Čak su mi i malo zasuzile oči na rečenicu devedesetogodišnjeg Jacoba kada mu voditelj cirkusa ponudi posao prodavača karata: I’m coming home!
