Tragom parfema, Cristina Caboni

Tragom parfema klasični je chick-lit roman s radnjom smještenom u Parizu koji će osujetiti i pobuditi sva vaša osjetila, prije svega olfaktivna i vizualna. Cristina Caboni napisala je savršeni ljetni roman s laganom temom i zanimljivim likovima. Pripovijedanje je zgusnuto, no bez previše digresija pa je logičnost fabule lako pratiti.

Lajtmotiv romana su mirisi i prava je šteta što roman ne možemo onjušiti jer predivni mirisi voća, bobica, začinskih trava, cvijeća, drva, smole i lišća iskaču sa svake stranice romana. Mirisi, bez obzira na to bili loši ili dobri, mogu ostati u našem sjećanju i do 20 godina. Upravo su zbog toga povezani s našim osjećajima i raspoloženjem. U mnogim kulturama mirisi imaju simboličko značenje, a opće je poznato da je odabir parfema važan dio identiteta.

Više od jednog parfema

Za mene koja već godinama koristim isti parfem (Gucci Bloom) i koja ne znam ništa o mirisima, ovaj je roman bio pravo otkriće. Moje mi prijateljice često govore da se parfemi moraju mijenjati s obzirom na godišnja doba, da postoje ljetni i zimski mirisi, da se nakon nekog vremena naša koža navikne na parfem koji nosimo i da prestaje mirisati kao što bi trebao. Ukratko, da treba imati više parfema od jednog.

Nikad nisam imala volje hodati po trgovinama i mirisati parfeme jer bi mi nakon dva-tri svi postali isti. Ali mislim da ću nakon ovog romana promijeniti stav i otići isprobati nove mirise. Tragom parfema ipak mi je dao neku teorijsku osnovu, ali i motivaciju za istraživanje novih mirisa.

Prokletstvo savršenog mirisa žena Rossini

Sve žene u obitelji Rossini bavile su se mirisima i proizvodnjom parfema. Za njih je miris bio smisao života, put i ideja. Žene Rossini nazivalo se nosovima jer su mogle razlikovati i do tri tisuće esencija koje se miješaju kako bi se stvorili novi mirisi. Strast za mirisima i parfemima pretvarao je Rossinijeve u žene s neobičnim životima i još težim sudbinama.

Elenu Rossini je kao djevojčicu majka ostavila zbog muškarca koji je mrzio malenu Elenu pa je bakina kuća u firentinskoj četvrti Santa Croce bila sav njezin svijet. Baka Lucija u Eleni je vidjela nadu i spas da će pronaći savršen miris za kojim tragaju generacije žena obitelji Rossini. Zbog toga Eleni nisu bile dopuštene dječje igrarije i nije smjela gubiti vrijeme na druženje s drugom djecom. Školovala se kod časnih sestara, a obrazovanje o mirisima preuzela je baka.

Međutim, nakon bakine smrti Elena kreće na put traženja pomirbe između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Odlučuje prihvatiti svoj dar i kreće u potragu za formulom savršenog parfema koji je proizvela njezina pretkinja Beatrice Rossini.

„Elena je bila nos sviđalo se to njoj ili ne. Oduvijek je to bila. Zapravo, bila je i više od toga; ta žena bila je u stanju izvući emocije iz mirisa i opisati ih. Za nju je osjet mirisa bio ono što je za druge osjet vida.”

Bijeg u Pariz

Nakon što otkriva prevaru svog dečka i partnera u restoranu, Elena bježi iz Firence u Paris u želji da nanovo započne svoj život. Najbolja prijateljica Monique pretvara se u njezinu spasiteljicu – pronalazi joj posao prodavačice u jednoj luksuznoj parfumeriji, ali i skroman stan.

„Ubijalo ju je što je odjednom ostala bez ičega. Nije imala nikakav plan, ničemu nije stremila, ni o čemu nije razmišljala, ni u što nije bila sigurna.”

Već prvog u Parizu dana susreće tajanstvenog Caila koji izludi njezina mirisna osjetila. Njihovo se prijateljstvo razvija na neobičan način uvijek uz rub želje da preraste u nešto više. I Elena i Cail doživjeli su gubitke koji im otežavaju da ponovno povjeruju u ljubav, ali i da se ponovno odvaže na sreću.

Divota unutar korica

Makar sam izuzetni vizualist i estetik, ovaj put nisam kupila knjigu zbog naslovnice koja mi je dosta neinventivna, pa čak i infantilna. Ali me zato unutrašnjost same knjige oduševila – od odabira oblika slova do podnaslova svakog poglavlja u kojem se opisuju sastojci parfema. Ružino drvo, hrastova mahovina, mirta, benzoin, bergamot, lavanda, mira, smilje, ruža, frangipani, i meni najdraži – jasmin.

„Jasmin. Noćni cvijet, ispušta miris samo u zoru i suton. Opojan i topao, upućuje na magični svijet, brišući njegove granice, potičući osjećaj blaženstva i sreće. Senzualan i prilagodljiv. Zadovoljstvo je skriveno u malenim bijelim laticama; kad ga osjetite, to je tek početak.”

Dama u nevolji i prijatelji spasitelji

Likovi mi se sviđaju, realistični su i mogu zamisliti svakog od njih kao stvarnu individuu. Bez obzira na to što je glavni lik, Elena Rossini bila mi je najdosadnija. Imala sam osjećaj da je kroz cijeli roman samo „dama u nevolji” kojoj prijatelji rješavaju sve probleme. S druge strane, žao mi je što nam autorica nije dala više od Monique jer je s obzirom na nepotrebna ponavljanja za to svakako bilo prostora. Monique mi je ostavila dojam mističnosti, drame i iako su istih godina, veće razine odraslosti od Elene.

Najviše mi se pak svidio Caillen McLean, oličenje pravog muškarca – zgodan, pametan, brižan, pristojan, marljiv, snalažljiv i k tome još sa škotskim naglaskom.

Usto, uzgaja ruže – rijetke ruže!

I za kraj…

Bio mi je užitak čitati roman Tragom parfema koji me podsjetio na roman Izgubljeno cvijeće Alice Hart Holly Ringland i Jezik cvijeća Vanesse Diffenbaugh.

Nakon čitanja ovog romana zaista bih željela upoznati nekog poput Elene Rossini koji će mi napraviti moj osobni miris. Baš me zanima kako bi mirisala kombinacija – kiše, sunca, proljetnog cvijeća, hladne rijeke i knjiga.

Cristina Caboni, Tragom parfema

  • izdavač: Fokus
  • broj stranica: 302
  • godina izdanja: 2017.
  • prevoditeljica: Gordana Breberina