Ovaj sam film gledala jako davno, ali ga se sjećam bolje od nekih filmova koje sam gledala nedavno. „Sve zbog jednog dječaka” oduševio me ne samo zbog iznimno zgodnog Hugha Granta već i zbog teme i atmosfere filma. Volim britansku kinematografiju i britanski humor, a „Sve zbog jednog dječaka” odličan je primjerak te vrste.
Nakon što sam pročitala knjigu Nicka Hornbyja po kojoj je i snimljen film, odlučila sam se ponovo prisjetiti i ekranizacije. Film je pri svakom novom gledanju i dalje odličan, iznimno pozitivan sa savršenim omjerom sarkazma i ironije sa svježim i zdravim gargantuovskim glasnim smijehom. Zato i ne čudi visoka ocjena filma na IMDb-u, čak 7,1/10.
O čemu se radi?
Film „Sve zbog jednog dječaka” snimljen je 2002. godine, a režirali su ga braća Chris i Paul Weitz, poznati po radu na filmovima „Američka pita”, „Zlatni kompas” i „Mladi mjesec” iz Sumrak sage.
Ako ste čitali knjigu Nicka Hornbyja, onda vam je priča poznata. A ako niste – evo kratkog sižea.
Priča prati Willa Freemana (Hugh Grant), zgodnog i pomalo plitkog neženju iz Londona, koji živi lagodan život zahvaljujući tantijemama božićne pjesme koju je napisao njegov otac. Will ne radi, nema ozbiljnih veza i uživa u površnom životu, sve dok ne upozna dvanaestogodišnjeg Marcusa (Nicholas Hoult). Marcus, nespretni dječak s teškom obiteljskom situacijom, postupno uvodi Willa u svijet odgovornosti i istinskih ljudskih veza.
Impresivne glumačke izvedbe
Hugh Grant briljira u ulozi Willa kojeg je Hornby majstorski prikazao kao antipatičnog i kojeg bismo kao takvog trebali ne voljeti. Ali s vremenom u interakcijama s Marcusom, Will se transformira u slojevit i simpatičan lik. Nikoga drugoga ne mogu ni zamisliti u ulozi Willa – Hugh je jednostavno savršeno odigrao ulogu antijunaka.
Nicholas Hoult, tada u svojoj prvoj velikoj filmskoj ulozi, izvanredno je odigrao Marcusa, donoseći liku toplinu i nevinost, ali i mudrost izvan njegovih godina.
Uz njih dvojicu treba spomenuti Toni Collette u ulozi Marcusove depresivne majke Fione, koja je također zaslužna za emotivnu težinu filma.
Recepcija publike i kritike
„Sve zbog jednog dječaka” i nakon dvadeset godina nosi visoku ocjenu publike te je na listi nekih od najboljih ostvarenja britanske kinematografije. Film je osvojio brojne nagrade, uključujući nominaciju za Oscara za najbolji prilagođeni scenarij te nominaciju za Zlatni globus. Za svoje glumačko ostvarenje Hugh Grant i Toni Collette bili su nominirani za Zlatni globus i BAFTU, a Hugh Grant je za svoju izvedbu osvojio nagradu za najboljeg glumca na Europskim filmskim nagradama.
Knjiga ili film
Iako su neke detalje morali izostaviti ili promijeniti zbog filmskog formata, braća Weitz uspjela su zadržati srž priče – proces osobne promjene u odnosima s drugima. Film se uspješno drži duha knjige, zadržavajući Hornbyjev jedinstveni humor i britak dijalog, dok istovremeno unosi vlastitu vizualnu energiju i tempo. Velika razlika između filma i knjige je u tonu – dok knjiga ima mračnije trenutke i dublju refleksiju o usamljenosti i depresiji, film je nešto lakši i optimističniji, što ga čini pristupačnijim široj publici.
U konačnici, „Sve zbog jednog dječaka” izuzetno je uspješna ekranizacija koja vjerno prenosi duh i poruke Hornbyjeve knjige, istovremeno dodajući vlastitu filmsku čaroliju. Braća Weitz su uz briljantne glumačke izvedbe stvorili film koji ne samo da ostaje vjeran svojem književnom izvorniku, već ga u mnogim aspektima i nadmašuje.
Ako me pitate što je bolje – knjiga ili film – u ovom slučaju preporučam oboje!
