Na samom početku priznajem – Ferrante me u potpunosti pridobila i zaintrigirala, i to već s korica knjige.
Na hrvatski jezik dosad su objavljeni prijevodi romana Dani zaborava, tetralogija Genijalna prijateljica, Priča o novom prezimenu, Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju te Priča o izgubljenoj djevojčici te Lažljivi život odraslih – romani koje bi svakako trebalo pročitati.
Šokantan početak
No, okrenimo se romanu prvijencu Mučna ljubav. Ima tih nekih tekstova koji vas uvuku na početku i drže vas do samoga kraja. Takva je i naracija Mučne ljubavi.
Elena Ferrante započinje izravno emocionalno teškom rečenicom: „Majka mi se utopila 23. svibnja u noći, na moj rođendan…”. Već sam odabir zamjenica „mi” i „moj” upućuje na veoma dubinsko preispitivanje odnosa kćeri i majke.
„Sad kad je umrla, netko joj je sastrugao kosu i izobličio joj lice kako bi je prilagodio mojem tijelu. To se dogodilo nakon što sam godinama iz mržnje, iz straha htjela izgubiti svaki korijen koji sam imala u njoj, čak i najdublji: njezine kretnje, njezinu modulaciju glasa, način na koji prima čašu ili pije iz šalice, kako navlači suknju, kako haljinu, raspored predmeta u kuhinji, u ladicama, načine na koje pere najintimnije dijelove, prehrambene sklonosti, što joj se gadi, što je oduševljava, potom jezik, grad, ritam disanja. Preinačiti sve kako bih postala ja i odvojila se od nje.”
Navedene misli izgovara Delia, autorica stripova koja živi samačkim životom u Rimu, udaljena od svojih sestara i oca. Majka Amalija posjećuje ju redovito, no ti susreti Deliji predstavljaju nelagodu. Nakon što saznaje da joj se majka utopila, Delia odlazi u rodni Napulj gdje pokušava saznati istinu o majčinoj smrti.
Uvodna rečenica i atmosfera sprovoda na vrućini podsjetila me na Camusjeva Stranca. Kći pokapa majku, no ostaje emocionalno prazna. „Na pogrebu sam se uhvatila da razmišljam o tome kako se napokon više ne moram brinuti o njoj. (…) Nisam uspjela proliti ni suze: nisu mi navirale ili možda nisam htjela da navru.”
Mučni obiteljski album
Rekonstrukcija majčinih posljednjih dana otvara prolaz u obiteljsku prošlost prepunu nasilja i tajni. Otac je bio slikar, nezadovoljan čovjek i bolesno ljubomoran suprug koji je Amaliju agresivno štitio od muškaraca te tukao i na najmanji znak mogućeg preljuba.
„Mi kćeri sramile smo ga se i mislile da nam može nauditi kako je prijetio da će nauditi svakome tko bi dotaknuo našu majku.”
Majka Amalija bila je predivna žena koja je u Deliji budila snažne emocije – od divljenja do srama, pa čak i mržnje. Prebiranje po obiteljskom albumu dovodi Deliju do pomno zakopanih tajni te mračnih saznanja o ocu i majci, ali i o samoj sebi.
Mučna ljubav priča je o samotraženju, o ispitivanju smisla vlastitoga života i odnosa s ljudima koji nas dotiču, kao i priča o važnosti podrijetla i obiteljskih korijena koji nas, mada mi to i ne željeli, biološki određuju i oblikuju.
Povezanost autora i teksta
Elena Ferrante iznosi i teoriju o povezanosti autora i teksta. Naime, razmišljanja su nekih teoretičara i književnika da tekst ne treba autora već da postoji sam za sebe. Prema Rolandu Barthesu čitatelj se rađa smrću autora. U pismu izdavaču uoči objave romana prvijenca, Ferrante je napisala:
Mučna ljubav ima puno toga za poručiti. Ova priča nudi višeslojnu poruku, za svakoga drugačiju, ali svakako dubinsku i identitetski revidirajuću.
- izdavač: Profil
- broj stranica: 156
- godina izdanja: 2019.
- prevoditeljica: Ana Badurina