Još od osnovne škole volim kemiju – proučavanje kemijskih spojeva i elemenata, kemijskih pokusa, otkrivanje novih pojava i procesa. Iako me školovanje odvelo u potpuno drugom smjeru, kemija je ostala tiha i skrivena strast kojoj se nažalost nemam vremena posvetiti. No, čitanje knjiga o kemiji i kemičarkama može zasigurno utažiti žeđ za bivanjem u kemijskom laboratoriju.
Oduvijek su me fascinirale ženske znanstvenice, posebice one koje su se same (iz)borile za uspjeh u isključivo muškom svijetu znanosti. Jedna od njih za mene je apsolutna kraljica – žena koja je promijenila znanost – velika madame Curie.
Kad sam vidjela da je Znanje objavilo hrvatski prijevod romansirane biografije Susanne Leonard, bilo je neminovno da će roman imati zaslužno mjesto na mojim policama. Naposljetku smo roman „Madame Curie i snaga jednog sna” kao rođendanski poklon kupile i kolegici kemičarki. Malo je reći da je bila oduševljena.
Tragično djetinjstvo u Poljskoj
Maria Skłodowska rođena je 1867. godine u Varšavi, u dijelu Poljske koji je bio pod vlašću Rusa. Žene nisu imale mogućnosti ostvariti više obrazovanje, a Poljaci u školi nisu čak ni smjeli govoriti na materinskom jeziku. Učitelji koji su podučavali na poljskom ili učenici koji su ga govorili završili su u radnom logoru u Sibiru pa su mlade Poljakinje učile u tajnim školama.
Nakon sestrine i majčine smrti, Mariju i njezinu sestru i brata odgajao je otac koji je bio učitelj i voditelj malog internata. Maria je bila svjesna da sveučilište u Varšavi nije primalo djevojke pa je jedini izbor bila Sorbona u Parizu koju obitelj financijski nije mogla podržati. Međutim, sa sestrom Broniom sklopila je pakt o uzdržavanju i plaćanju studija pa su obje djevojke uspješno završile studij – Bronia medicinu, a Maria fiziku i matematiku.
Neočekivana ljubav i suradnja u laboratoriju
Marie je voljela znanost i voljela je učiti, a pomisao na romansu ili brak bila joj je jako strana i daleka. Nije joj nedostajala blizina i nježnost muškarca, niti ju je brinula mogućnost da život provede kao neudana žena bez djece.
Njezina je želja bila živjeti s ocem u Varšavi i podučavati poljsku djecu pa se Pierre Curie morao jako potruditi da ju uvjeri da se uda za njega. Marie se zaljubila u Pierreova dugačka pisma i njegovu ideju o zajedničkoj budućnosti u istraživanju. Ono što je bilo samo prijateljstvo preraslo je u veliku ljubav i suradnju u kemijskom laboratoriju. Zajedno su radili na otkrivanju i klasifikaciji polonija i radija te radioaktivnosti, što im je donijelo Nobelovu nagradu za fiziku 1903. godine, zajedno s Henrijem Becquerelom.
Par Currie pitao se opetovano kako bi izgledao svijet u kojem bi se čovjek naučio koristiti tom energijom? Jedan gram radija može za jedan sat zagrijati gram vode od točke ledišta do točke vrelišta. Marie nije znala kakvu će praktičnu primjenu čovječanstvo izvući iz njezina rada, ali je znala da će radioaktivnost promijeniti svijet.
Zanimljivo kompozicijsko rješenje
Susanna Leonard je u pisanju ove romansirane biografija koristila osjetilnu impresiju – metodu popularnu u modernističkoj književnosti 20. stoljeća. Naime, roman je podijeljen na tri dijela: „Nezaboravak na bijeloj svili”, „Isplesane cipele” te „Magneti, kristali i zračenja”. Iako priču govori objektivni pripovjedač u 3. licu, prava pripovjedačica je zapravo madame Curie. Ona se potaknuta stvarima ili pitanjima poznanika i prijatelja vraća u prošlost iznoseći svoja sjećanja.
Prvi dio romana Curie pripovijeda udovici nedavno preminulog gradonačelnika Sceauxa i njezinoj kćeri (i bivšoj studentici) Marguerite; drugi dio romana Curie pripovijeda mladoj Ruskinji Katharini Antonowoj na večeri proslave zaruka svoje kćeri; a treći dio na proslavi vjenčanja.
Svidjela mi se ta zanimljiva retrospektivna kompozicija, ali i podjela romana na više manjih poglavlja. To je olakšavalo čitanje, a i svako je sjećanje ispričano kao zaokružena cjelina.
Žena koja je promijenila svijet
Marie Curie bila je prva žena koja je predavala na Sorboni rušeći predrasude i probijajući muške barijere u znanstvenom svijetu. Također, bila je prva znanstvenica koja je dobila dvije Nobelove nagrade na dva različita polja – za fiziku i kemiju.
Zahvaljujući svojoj slavi i utjecaju, Marie Curie družila se s brojnim poznatim osobama svog vremena. Među njezinim prijateljima i suradnicima bio je Albert Einstein, a tijekom Prvog svjetskog rata surađivala je s francuskom vladom i razvila prijenosne rendgenske uređaje, (poznate kao „Mali Curie“) koji su pomogli u spašavanju mnogih ranjenih vojnika.
Osim znanstvenog rada, bila je povezana i s međunarodnim liderima, poput američkog predsjednika Herberta Hoovera i prve dame SAD-a Eleanor Roosevelt. Zahvaljujući svojoj slavi, uspjela je prikupiti sredstva za daljnja istraživanja i unapređenje znanosti o radioaktivnosti. Njezin doprinos i danas inspirira nove generacije istraživača, a njezino ime ostaje sinonim za izuzetnost i predanost znanosti.
I za kraj…
„Madame Curie i snaga jednog sna” predivan je i inspirativan roman koji se čita s interesom i s lakoćom. Priča je sama po sebi zanimljiva, a Susanna Leonard donosi nam ju s puno emocija – nježno, duhovito, romantično, tragično i nadahnjujuće.
Jako mi se svidio ovaj roman i jedan je od onih koje ću iskreno od srca preporučiti za čitanje. I to ne samo ljudima koji se bave znanošću već i prijateljicama i kolegicama da bi ih podsjetila na važnost snova te na hrabrost koju svaka od nas žena nosi u sebi.
Pročitajte ovaj roman i neka vam madame Curie bude poticaj da ustrajete u svojim željama i ciljevima. Uživajte u čitanju!
- izdavač: Znanje
- broj stranica: 352
- godina izdanja: 2022.
- prevoditelj: Mario Režić
