Sigurna sam da ćete se složiti sa mnom da je jako teško gledati seriju snimljenu po knjizi nakon što ste pročitali tu knjigu i još k tome pogledali film. Posebice ako znate kako će završiti cijela priča i što vas čeka na kraju. Ali morala sam – ako ništa drugo, za usporedbu.
Netflixova serija „One day” izašla je u veljači ove godine, a snimljena je po istoimenom romanu Davida Nichollsa. Serija ima visoku ocjenu na IMDB-u (čak 8,1/10), a 14 epizoda po tridesetak minuta brzo se pogleda. Za moj osobni ukus bilo bi bolje da su smanjili broj epizoda i povećali na sat vremena (po uzoru na ostale popularne Netflixove serije) jer mi je išlo na živce što neke epizode traju po dvadesetak minuta i prekinu priču na najzanimljivijem djelu što je narušavalo kontinuitet priče. Dakle, ako se odlučite na gledanje serije – morate pogledati sve odjednom.
Uloge Emme i Dextera
Mladi i talentirani Leo Woodall fantastičan je kao Dexter. Tko god da je radio casting – napravio je u njegovu slučaju odličan posao. Pogodili su sve što se tiče izgleda (kosa, podočnjaci, stas…), a ostalo je donio sam Leo. Vjernost s kojom Woodall portretira knjiškog Dextera je briljantna – od ega, umišljenosti i samodopadnosti do zbunjenosti, borbe s ovisnošću i izgubljenosti. Leo Woodall je Dexter Mayhew u svakom pokretu u svakoj minuti serije.
S druge strane, Ambika Mod mi nije bila dovoljno Emma. Predivna Ambika nije mi nažalost donijela dovoljnu razinu cinizma i sarkastičnosti koji toliko određuju knjišku Emmu. Ambika je bila dosta suzdržana i pomalo bezlična u prvih nekoliko epizoda te mi zbog toga nije ni bila uvjerljiva. Kasnije sam se jednostavno priviknula na nju kao Emmu, ali mislim da odabir glumice za tu ulogu nije dobro promišljen. Anne Hatthaway meni će uvijek biti jedina prava Emma Morley.
Oda jednom vremenu
Ono što mi se iznimno sviđa u seriji „Jedan dan” je prikaz prolaza jednog burnog vremena od 1988. do 2004. godine.
Kostimografija i scenografija, pa čak i povijesne reference, divno prate Emmu i Dextera kroz 14 godina prijateljstva. Cijela je serija vjerodostojna oda jednom vremenu i definitivno jedan od najboljih aspekata serije.
Nadasve mi se svidjela glazba koja nas milenijalce vraća u divne školske i studentske dane. Radiohead, Blur, Portishead, The Cranberries, The Verve, Manic Street Preachers, The Kinks i Jeff Buckley samo su neki od izvođača odabrani za savršen soundtrack serije „Jedan dan”.
Emocije, ljubav i kemija
Iako sam znala kraj, počela sam plakati na 7. epizodi i tek mi je tu postalo zanimljivo. Znalo mi se dogoditi da pišem poruke u prvim epizodama jer mi je sve već bilo poznato. Serija toliko vjerno prati knjigu da sam čak i znala koje će rečenice izgovoriti. Pretpostavljala sam da će biti tako jer se ipak radi o 7 sati ekranizacije romana od četiristotinjak stranica.
Odnos Emme i Dextera uvijek je bio najprije prijateljski, a nakon toga romantični. Bliskost i kemija između Lea i Ambike osjeti se u dovoljnoj mjeri da ne bude napadna i usiljena. Razvoj njihove veze je prirodan i očekivani i baš zato nikad ne ću prežaliti što je Nicholls njihovu priču odlučio završiti baš na taj način.
Pogledati seriju? Da!
Kad bismo uspoređivali roman Davida Nichollsa, film „One day” i ovu novu Netflixovu seriju – mogu reći da je sve troje u redu. Ali, ako već idem birati miljenike onda su to redom film s Anne Hatthaway i Jimom Sturgessom pa onda serija i knjiga. Ovo je jedan od rijetkih primjera kada su ekranizacije bolje od književnog predloška. Barem meni.
Naslovna fotografija: Gerd Altmann from Pixabay
