Ruth Hogan nije opravdala moja očekivanja, iako je roman bio na listi nominiranih za Goodreads’ Best Fiction 2017. Jedino što me držalo da završim Čuvara izgubljenih stvari, osim moje (OCD) odluke da ću svaku knjigu za koju se uhvatim pročitati do kraja, je da sam stalno bila u nekom iščekivanju preokreta. Kad se to ni na zadnjoj stranici nije dogodilo (a i sami znate da ima takvih priča) bila sam baš razočarana.
Početak je intrigantan i obećavajući, ali sve nakon toga slabo je razvijeno, barem ne dovoljno za roman od tristotinjak stranica. Radnja je jako spora i ne zahtijeva neku veliku razinu koncentracije. Ja sam ju čak čitala uz upaljeni televizor.
Svakako moram pohvaliti sofisticirani rječnik za što treba zahvaliti prevoditeljici Mirni Čubranić, a meni su najbolji dio romana kratke priče koje piše Anthony Peardew – čuvar izgubljenih stvari.
Izgubljeno i nađeno
Anthony Peardew je na dan svoga vjenčanja izgubio ljubav svog života – Therese. Mlada žena valovite kose i krupnih tamnih očiju i nakon četrdeset godina ga je opčinjavala i bila njegov život. Gubitak Therese i njezina medaljona, pretvorio je Anthonyja u tražitelja i skupljača izgubljenih stvari. Tri zida njegove radne sobe bila su prekrivena ladicama i policama krcatima raznoraznim stvarima koje je skupio, označio i udomio. Dugmad, prstenje, rukavice, plišani medvjedići, stakleno oko, ključevi, jedan komad slagalice, kovanice, plastične igračke, zubala, glava lutke, šalica i tanjurić samo su neke od stvari koje je donio u svoj dom.
Velebni poduhvat za izgubljenu ženu
Kao što i sam naslov romana kaže, Anthony Peardew je čuvar izgubljenih stvari. Dakle, sve pronađeno on samo skuplja i čuva bez pokušaja da ijednu od tih stvari spoji s njihovim vlasnicima. Naš čuvar osjeća da mu ne preostaje puno vremena pa odluči potražiti nekog dovoljno mladog i dovoljno pametnog da nastavi njegov posao i grandioznu ideju spajanja izgubljenih stvari s njihovim pravim vlasnicima. Za nositeljicu ovog velebnog poduhvata Anthony odabire izgubljenu ženu „beznadno nošenu valovima koja se održavala na površini, ali jedva, nesretnom kombinacijom Prozaca, sivog pinota i pretvaranja da se stvari ne događaju”.
Na svoj trideset i peti rođendan Laura dolazi na razgovor za posao i „zaljubljuje se” u gospodina Peardewa i kuću čim je prešla prag. Skromnog podrijetla i s propalim brakom iza sebe, Laura postaje njegova vjerna pomoćnica i paziteljica velebne Padue.
„Jer Padua je više od samo kuće; Padua je sigurno mjesto na kojem čovjek može zacijeliti. Utočište za lizanje rana, brisanje suza i ponovno stvaranje snova – ma koliko dugo vremena trebalo za to. Ma koliko dugo trebalo jednoj slomljenoj osobi da postane dovoljno snažna da se ponovno suoči sa svijetom.”
Vraćanje izgubljenih stvari
U svojoj misiji Laura nije osamljena – pomažu joj vrtlar Freddy i mlada susjeda Sunshine. Usto, radnja se malo vraća u prošlost pa u tom fabularnom tijeku upoznajemo Eunice i Bombera. Nažalost, likovi mi nisu bili naročito zanimljivi, više čak i dosadni, a njihova ću imena vjerojatno zaboraviti za mjesec dana. Iz tog kolaža iskače jedino (pre)grozna Bomberova sestra Portia – u cijeloj priči skoro pak i nebitni lik. Njezine su me literarne egzibicije baš nasmijavale, no nažalost nije naišla na dobrog antagonista koji bi razradio i sukobio se s njezinom naprasitošću i ohološću.
Zašto ipak pročitati Čuvara izgubljenih stvari
Pronaći ću opravdanje za ovo čitanje u tome da je priča zapravo alegorijska – nije riječ o izgubljenim stvarima nego o izgubljenim ljudima. I Anthony i Laura (i Bomber i Eunice) su očito izgubili svoj životni kompas, a skupljanje i potraga za vlasnicima izgubljenih stvari daje im smisao života i vraća na pravi put.
Potegnula bih ovdje i filozofiju egzistencijalizma, ali čini mi se da bi to ipak bilo preveliko opravdanje. Mislim da Ruth Hogan nije razmišljala tako daleko.
Na kraju, ne želim reći da je knjiga loša, ali nije bila dobra za mene. Dapače, na naslovnici romana stoji hvalospjev „veliki svjetski hit”, a na Goodreadsu ima dobre ocjene. A uostalom, nije ovo prvi tekst koji doživljava pohvale, a meni ne odgovara ili u njemu ne pronalazim veliku vrijednost.
Također, ne želim reći da ne čitate Čuvara izgubljenih stvari jer sam ja uvijek za opciju poštivanja različitih ukusa. Možda bi mi u nekom drugom trenutku ova priča bila zanimljivija, ali trenutno će na mojoj polici doživjeti sudbinu izgubljenih stvari.
Vi probajte pa javite svoje dojmove.
- izdavač: Mozaik
- broj stranica: 266
- godina izdanja: 2018.
- prevoditeljica: Mirna Čubranić
Pingback: Dućan sjećanja, Ella Griffin - Bibliotekica